Glavna struktura štitnika od curenja

Zaštita od curenja ima visoku osjetljivost i brzo djelovanje kao odgovor na strujni udar i zaštitu od curenja, kojoj nema premca s drugim zaštitnim uređajima kao što su osigurači i automatski prekidači. Automatski prekidači i osigurači moraju proći struju opterećenja kada su normalni, a njihove vrijednosti zaštite od djelovanja moraju biti postavljene kako bi se izbjegla normalna struja opterećenja. Stoga je njihova glavna funkcija da prekinu međufazne greške kratkog spoja u sistemu (neki automatski prekidači imaju i funkcije zaštite od preopterećenja). Zaštita od curenja koristi reakciju na rezidualnu struju i djelovanje sistema. Tokom normalnog rada, rezidualna struja sistema je skoro nula, tako da se njegova radna vrijednost može podesiti na vrlo malu (obično nivo mA). Kada sistem pati od ličnog strujnog udara ili opreme Kada se školjka napuni, pojavljuje se velika zaostala struja, a zaštitnik od curenja pouzdano djeluje na prekid napajanja tako što otkriva i obrađuje ovu zaostalu struju.
Kada električna oprema procuri, pojavit će se nenormalan signal struje ili napona. Zaštitnik od curenja će otkriti i obraditi ovaj abnormalni signal struje ili napona kako bi podstakao aktuator da djeluje. Zaštitnik od curenja koji radi na osnovu struje kvara zovemo zaštitnik od curenja strujnog tipa, a zaštitnik od curenja koji radi na osnovu napona kvara naziva se štitnik od curenja naponskog tipa. Zbog složene strukture naponskih štitnika od curenja, slabe radne stabilnosti zbog vanjskih smetnji i visokih troškova proizvodnje, oni su u osnovi eliminirani. Istraživanjem i primjenom štitnika od curenja u zemlji i inozemstvu dominiraju štitnici strujnog tipa.
Zaštitnici od curenja strujnog tipa koriste dio struje nulte sekvence u kolu (obično se naziva rezidualna struja) kao signal akcije, a uglavnom koriste elektronske komponente kao međumehanizam. Imaju visoku osjetljivost i kompletne funkcije, pa je ova vrsta zaštitnih uređaja sve popularnija. Prijave. Strujni štitnik od curenja sastoji se od četiri dijela:
1. Komponenta za detekciju: Za komponentu za detekciju može se reći da je strujni transformator nulte sekvence. Zaštićeni fazni vod i neutralni vod prolaze kroz prstenasto jezgro i formiraju primarni kalem N1 transformatora. Namotaj namotan oko prstenastog jezgra formira sekundarni kalem N2 transformatora. Ako nema curenja, struja teče kroz Zbir strujnih vektora fazne linije i neutralne linije jednak je nuli, tako da se na N2 ne može stvoriti odgovarajuća indukovana elektromotorna sila. Ako dođe do curenja i zbir strujnih vektora fazne linije i neutralne linije nije jednak nuli, indukovana elektromotorna sila će se generisati na N2, a ovaj signal će se poslati na međuvezu na dalju obradu.
2. Međuveza: Međuveza obično uključuje pojačalo, komparator i oslobađanje. Kada je srednja veza elektronska, posrednoj vezi je potrebno i pomoćno napajanje da bi obezbedilo snagu potrebnu za rad elektronskog kola. Funkcija međulinka je da pojača i obradi signal curenja iz transformatora nulte sekvence i odvede ga u aktuator.
3. Aktuator: Ova struktura se koristi za primanje komandnog signala od međuveze, implementaciju akcije i automatsko prekidanje napajanja na lokaciji kvara.
4. Test uređaj: Pošto je štitnik od curenja zaštitni uređaj, treba ga redovno provjeravati da se vidi da li je netaknut i pouzdan. Uređaj za testiranje simulira put curenja tako što povezuje testno dugme i otpornik za ograničavanje struje u seriju kako bi proverio da li uređaj može normalno da radi.